SAMO DVIJE RIJEČI

Bio jednom jedan samostan u kojem je vladala stroga disciplina. Poštivajući zavjet šutnje nikome nije bilo dozvoljeno da govori. Ali, postojala je jedna iznimka. Svakih deset godina redovnicima je bilo dozvoljeno da progovore u dvije riječi. Nakon što je proveo prvih deset godina u samostanu, jedan redovnik je došao do predstojnika samostana.

“Prošlo je deset godina,” kaže predstojnik samostana. “Koje dvije riječi želiš izreći?”
“Krevet… tvrd…” reče redovnik.
“Razumijem,” odgovori predstojnik samostana.
Deset godina kasnije, redovnik se vratio predstojniku samostana.
“Prošlo je još deset godina,” reče predstojnik samostana.
“Koje dvije riječi želiš izreći?”
“Hrana… neukusna…”, reče redovnik.
“Razumijem,” odgovori predstojnik samostana.
Još je deset godina prošlo i redovnik se ponovno susreo s predstojnikom samostana koji ga upita:
“Koje dvije riječi želiš izreći nakon ovih deset godina?”
“Ja… odustajem!”, reče redovnik.
 “Pa, razumijem i zašto,” odgovori predstojnik samostana. “Sve što si god radio je bilo samo prigovaranje.”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.