TAHIR I NJEGOVA UČITELJICA

U prvoj klupi, sjedio je mali Tahir, kojeg su u razredu svi smatrali ružnim pačetom. Učiteljica Merjema ga je tokom cijele godine promatrala i ustanovila da je on svakim danom sve lošiji, čak i da se sve manje druži s drugom djecom. Odjeća mu je bila prljava i neuredna, a njemu je konstantno nedostajalo kupanje. Znao je biti vrlo neugodan. Postao je problem cijelog razreda. Počeo je dobijati i loše ocjene.

U školi gdje je učiteljica Merjema radila, morala je pratiti i voditi evidenciju o uspjehu i vladanju svih đaka. Kada je konačno došlo vrijeme da pregleda zabilješke o Tahiru iz prethodnih razreda, jako se iznenadila. Tahirov učitelj iz prvog razreda je napisao o njemu sljedeće: “Tahir je divno dijete i uvijek nasmijan. Jako je uredan i ima lijepo vladanje. Ugodan je za okolinu.”

Učitelj iz Tahirovog drugog razreda je napisao: “Tahir je odličan učenik. Dobro se slaže sa kolegama u razredu. Katkada je tužan zbog majke koja je teško bolesna. Život u takvoj porodici je sigurno vrlo težak.” Na kraju trećeg razreda učitelj je napisao: “Teško mu je pala majčina smrt. Daje sve od sebe kako bi održao korak sa školom, ali njegovom ocu nije stalo. Ima osjetno slabije ocjene.”

Učitelj iz četvrtog razreda je napisao sljedeću zabilješku: “Tahir je utučen i ne pokazuje mnogo zainteresiranosti za školu. Nema mnogo prijatelja i ponekad spava u razredu.” Učiteljica Merjema je sada shvatila što se događa sa Tahirom i postidjela se što je prošlo toliko vremena, a da nije spoznala svu istinu. Posebno joj je bilo teško kada su joj njeni đaci kupili bajramske poklone, umotane u svijetli papir, osim Tahira.

Njegov poklon je bio nespretno upakiran u grubi, sivi papir od papirnate vrećice. Učiteljica Merjema je odabrala da prvo otvori baš njegov poklon. Neka su se djeca stala smijati kada su vidjela bisernu narukvicu u kojoj je nedostajalo nekoliko bisera. Uz narukvicu je bio i parfem, više od pola potrošen. Stišala je djecu i rekla Tahiru kako joj se sviđa narukvica i parfem kojeg je mirisala.

Toga dana izlazeći iz učionice zapazila je Tahira kako je čeka. Kada mu se primakla Tahir joj je kazao: “Gospođo Merjema, danas ste mirisali kao i moja majka.” Okrenuo se i otišao. Kada su toga dana djeca otišla svojim kućama, ostala je u učionici i plakala pun sat. Od toga dana njen odnos prema djeci i podučavanju se promijenio. Posebnu je pažnju posvetila Tahiru. Što je više s njim razgovarala, on je postajao življi i veseliji.

Što ga je više hrabrila to je on brže reagirao i postajao aktivniji. Do kraja godine, postao je jedan od najboljih učenika u razredu. Tahir joj je postao “ljubimac”. Godinu dana kasnije, našla je Tahirovu ceduljicu ispod vrata svog kabineta na kojoj je stajalo da je ona najbolja učiteljica koju je Tahir ikada imao. Od ovog malog dječaka je izrastao jedan uspješan čovjek, koji je završio magistraturu kasnije u životu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.