SAMO SE JAVLJAM

Svećenik je prolazio kroz crkvu usred dana. Odlučio se zaustaviti kod oltara i vidjeti tko se došao moliti. Upravo onda su se stražnja vrata otvorila. Jedan je čovjek  došao niz prolaz. Svećenik se namrštio s obzirom da je vidio da se čovjek nije brijao neko vrijeme. Njegova košulja je bila nekako otrcana i njegov kaput je bio pohaban. Čovjek je kleknuo, sagnuo je glavu, odmah se ustao i otišao.

U danima koji su uslijedili, svaki dan u podne došao je ovaj čovjek, svaki put je kleknuo samo za trenutak, a u naručju mu je bila posuda s ručkom.

Pa se u  svećeniku javila sumnja, bojao se da je čovjek došao opljačkati ga. Odlučio je zaustaviti čovjeka i pitati ga, ‘Što ti radiš ovdje?’

Čovjek je rekao, da radi niz cestu. Ručak mu je bio pola sata. Vrijeme ručka je bilo vrijeme njegove molitve, da pronađe snagu i moć.

‘Vidite, ja ostajem samo trenutak, budući da je tvornica tako daleko; Kada kleknem ovdje govorim Gospodinu, nešto želim da mu kažem:

“SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM, GOSPODINE, KAKO SAM SRETAN OTKAD SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA ZA PRIJATELJA I DA SI UZEO MOJE GRIJEHE. NE ZNAM PUNO O TOME KAKO MOLITI, ALI MISLIM SVAKI DAN NA TEBE. ZATO, ISUSE, OVO JE MIKE KOJI TI SE JAVLJA DANAS.”

Svećenik se osjećao glupo, rekao je Mateju da je sve u redu. Rekao je čovjeku da je dobrodošao da dođe i pomoli se u bilo koje vrijeme. Kako mu je bilo vrijeme za ići, Matej se nasmiješio i kazao “Hvala.”

Požurio je k vratima. Svećenik je kleknuo pred oltarom, što nikad prije ne bi učinio. Njegovo se hladno srce otopilo, ugrijano ljubavlju, i susrelo se s Isusom. Dok su suze tekle, u svom srcu, on je ponovio Matejevu molitvu:

“SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM, GOSPODINE, KAKO SAM SRETAN OTKAD SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA ZA PRIJATELJA I DA SI UZEO MOJE GRIJEHE. NE ZNAM PUNO O TOME KAKO MOLITI, ALI MISLIM SVAKI DAN NA TEBE. ZATO, ISUSE, OVO SAM JA KOJI TI SE JAVLJAM DANAS.”

Iza podne jednog dana, svećenik je primijetio da stari Matej nije došao. Budući da je više dana prošlo bez Mateja, on se zabrinuo. U tvornici, se raspitao o njemu. Čuo je da je bolestan. Bolničko osoblje je bilo zabrinuto za Matejevo zdravlje, ali on im je donosio radost.

Tjedan u kojem je Matej bio s njima, donio je promjene na odjelu. Njegov smijeh i radost bili su zarazni. Promijenjeni ljudi, bili su njegova nagrada. Glavna sestra nije mogla razumjeti zašto je Matej bio toliko sretan, kad nije bilo ni cvijeća, ni poziva, ni pisma, ni posjetitelje nije imao.

Svećenik je ostao uz njegov krevet. Sestra mu je izrazila brigu za Mateja: Nema prijatelja koji bi došli pokazati da im je stalo. Matej nije imao nikoga i nigdje se nije mogao vratiti.

Gledajući iznenađeno, stari Matej je rekao sa dopadljivim osmijehom: “Medicinska sestra je u krivu, ona nije mogla znati, da je On ovdje sve vrijeme. Svaki dan u podne On je ovdje, dragi prijatelj moj, vidite, On sjedi desno dolje, uzima moje ruke, nagne se preko i kaže mi:

“SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM, MIKE, KAKO SAM SRETAN OTKAD SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA ZA PRIJATELJA I DA SAM UZEO TVOJE GRIJEHE. UVIJEK VOLIM ČUTI TVOJE MOLITVE. JA MISLIM SVAKI DAN NA TEBE. ZATO, MIKE, OVO JE ISUS KOJI TI SE JAVLJA DANAS.”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.