Ljubav je domišljata – istinita priča

 

n_24406Bilo je to pred Božić 1945. godine. Vjetar kovitla rijetkim pahuljicama snijega što se lijepo vide na slabom svijetlu ulične svjetiljke. U kuhinju ulazi Krešo i jedva vuče golemu košaru.

– Gledaj, mama, što smo dobili! – uzbuđeno će, spuštajući košaru na pod.

Mama i nas petero buljimo u njega kao u priviđenje.

– Odakle ti to? – muca mama.

– Iz samostana. Pater gvardijan je rekao da to nosim kući.

– Kako? Zašto? – snebiva se majka dižući tešku košaru na stolac, gledajući upitnim pogledom sina.

– Zašto?! Da nam ispečeš kolače za Božić. I Tomica, i Vlado, i Ivica, odnijeli su kući košare. A prije toga smo još nekima nosili. Znaš, i njihov je tata u zatvoru, rekao je pater.

– Ali, odakle to Božje blago? – ne može majka doći k sebi, s nevjericom gledajući u košaru punu biranih namirnica.

– Bog se brine, rekao je pater. I dobri ljudi.

U međuvremenu svi se okupismo oko stola u gotovo pobožnom promatranju onoga što je majka polako i s poštovanjem vadila iz košare: brašno, šećer, mast, ulje… Svaku namirnicu je dijelila na pola, stavljajući jedan dio u manju košaru. Upitno je gledasmo.

– A kamo ćeš s tim? – usudio se pitati Josip.

– Strini – šapatom je odvratila mama, pogledavši svakoga od nas.

– Ona je sama, a mi toliki – nadodajem.

– Baš zato što je sama. Kako je njoj teško! Mi to ne možemo shvatiti. Nama je puno, puno ljepše…, i toplije…, jer smo zajedno – odvrati mama pružajući mi košaru. – Eto, nosite to strini.

– Josip i ja uzesmo košaru, gledajući pomalo prijekorno majku.

Ne moram reći da se strina (zapravo nam uopće nije bila u rodu) jako obradovala. Najviše tome što smo na nju mislili. Vrativši se od strine, kod kuće smo zatekli nepoznatu dobročiniteljicu koja nam je donijela tri puta onoliko hrane koliko smo mi upravo odnijeli siromašnoj i osamljenoj susjedi.

Kasnije smo doznali da su patri u božićnoj ispovijedi imućnim vjernicima davali za pokoru da hranom pomognu potrebitima u župi. Tako su cijeloga došašća putovale košare s hranom u sakristiju, a onda bi ih ministranti odnosili na određene adrese. Ljubav je domišljata, zar ne?

s. Mariangela Jelka Žigrić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.