Pietro Sarubbi: Pasija mi je promijenila život

Susreo se s Melom Gibsonom dvaput. Bilo je to u vrijeme kada je australsko-američki redatelj i glumac radio casting za film o Isusu Kristu koji je htio snimiti. Pietru Sarubbi, tom poznatom talijanskom glumcu koji je u dotadašnjoj karijeri imao već niz značajnih uloga, Gibson je nudio manju, epizodnu ulogu Barabe, zločinca kojeg su Židovi željeli osloboditi umjesto Isusa.

– Umirao sam od smijeha. Ja, veliki i važni glumac da igram neku epizodnu ulogu i da uopće nemam teksta u njoj? Rekao sam Gibsonu: Nema šanse. Daj mi ulogu svetog Petra – prisjeća se Sarubbi.

Nastavi čitati

Kaka: “I BELONG TO JESUS”

Punim imenom Ricardo Izecson dos Santos Leite je vjerojatno jedan od najboljih nogometaša današnjice. Kad je s Milanom osvojio UEFA-inu Ligu Prvaka, Kaka je skinuo svoj dres, i na terenu se u molitvi počeo zahvaljivati Bogu. Na majici koju je nosio tijekom utakmice ispod dresa pisalo je „I belong to Jesus“ (Ja pripadam Isusu).

  Nastavi čitati

Janusz Switaj: Eutanazija ili život

Janusz Switaj ostao je paraliziran nakon prometne nesreće. Htio je da ga eutanaziraju, ali potom mu je ponuđen posao u fundaciji za pomoć invalidima i to mu je vratilo volju za život.

Poljak Janusz Switaj prije šest godina bio je svojevrsnim junakom liberalnih krugova koji se u toj državi zalažu za legalizaciju eutanazije. Kao 18-godišnjak, 1993. doživio je nesreću na motociklu nakon koje je ostao paraliziran, a da bi mogao disati priključen je na respirator. Te 2007. podnio je zahtjev pred poljskim sudom da mu se dopusti da ga eutanaziraju i tako započeo žestoku raspravu u poljskoj javnosti o “pravu na dostojanstvenu smrt”. Zahtjev mu je odbijen, iako su pojedine ankete u medijima tada pokazivale kako čak većina Poljaka smatra da mu treba dopustiti eutanaziju.

Potaknuta svim napisima o njemu, u kontakt s Januszom stupila je Anna Dymna, poljska glumica koja vodi fundaciju “Unatoč svemu” koja se bavi pomaganjem invalidnim osobama. Taj je susret Switaju promijenio život. Dymna mu je pomogla nabaviti kolica s kojima se mogao konačno izvući iz kreveta i kretati. Također, ponudila mu je posao u svojoj fundaciji i Switaj ga je prihvatio, angažirajući se tako u pomoći invalidima. Odlučio je položiti maturu o kojoj sve te godine uoće nije razmišljao zbog nedostatka volje za učenjem. U tome je uspio, a potom je odlučio i upisati studij. Ove godine započeo je školovanje na Šleskom sveučilištu u Katowicama. Studirat će psihologiju, jer želi steći dodatno znanje koje će mu pomoći u radu u fundaciji.

– Živi sam primjer kako čovjek uvijek treba sebi postavljati ciljeve u životu i pokušati ih ispuniti – rekao je Switaj.

U studiranju će mu pomoći njegova prijateljica i asistentica Jadwiga koja će biti s njim na predavanjima i snimati ih, te mu pomagati u učenju. Anna Dymna, koja je zaslužna za vraćanje volje za životom u srce Janusza Switaja, cijelu priču objašnjava jednostavno.

– Ponekad, kad je čovjek slomljen i osjeća se nepotrebnim, dovoljno je osmjehnuti mu se. Nekad ga je potrebno potaknuti, a ponekad ga jednostavno zamoliti da uradi nešto – rekla je ona.

Njezina psihologija očito djeluje jer Switaj je od nekadašnjeg čovjeka koji je htio da ga uspavaju danas postao onaj koji zna uživati u onom što mu život daruje, unatoč svim ograničenjima.

– Kad se ujutro probudim i sunčan je i lijep dan, to je za mene već razlog da budem radostan – rekao je Poljak u nedavnom razgovoru za medije.

Možda su neki i željeli pomoći Switaju da “dostojanstveno ode s ovog svijeta”, ali Bog je očito imao druge planove za njega.

preuzeto sa: Bitno.net

Mučenikovo oproštajno pismo

Blaženi Bartolome Blanco Marquez rođen je 25. listopada 1914. u Pozoblancu u Španjolskoj. Bio je tajnik Katoličke akcije u Španjolskoj. Osuđen je s još 15 svećenika i drugim laicima za vrijeme Španjolskog građanskog rata, sucima je rekao da bi nastavio biti katolik ako ostane živ, te se nije protivio smrtnoj osudi. Ubijen je kada je imao 21. godinu, 2. listopada 1936., govoreći: „Živio Krist Kralj!“

Nastavi čitati

Svjedočanstvo svećenika u paklu Hirošime

Oko sedam sati ujutro oglasio se alarm na japanskoj radarskoj postaji upozoravajući na neprijateljske avione koji su prilazili s juga. Iz postaje je odmah poslano upozorenje brojnim gradovima u unutrašnjosti. U Hirošimi je oko 7 i 30 oglašena zračna opasnost. Nad gradom se pojavilo samo nekoliko B29, kao i gotovo svakog dana, a samo je jednom do tada bila bačena pokoja bomba. Radarski operater je stoga zaključio da je opasnost vrlo mala i u 8 sati i 9 minuta oglasio je prestanak zračne opasnosti. Zbog niske razine opasnosti protuzračna obrana nije djelovala. Ljudi su napustili skloništa.

Nastavi čitati