Tri stabla

U šumi na brdu bila jednom tri stabla. Razglabala o svojim snovima i nadama.

Prvo stablo reče:

– Jednoga ću dana, kako se nadam, postati kovčeg za blago. Bit ću ukrašeno zamršenom rezbarijom i svi će se diviti mojoj ljepoti.

Drugo stablo na to će:

– A ja ću biti veliki brod. Nosit ću kraljeve i njihovu svitu i ploviti u sve krajeve svijeta. Snaga moga trupa svima će ulijevati sigurnost.

Treće stablo doda:

– Ja želim narasti i biti najviše i najravnije stablo u šumi. Svi će me vidjeti kako stojim na vrhu brda i govorit će da svojim granama dotičem nebesa.

Nastavi čitati

Prijateljstvo (Knjiga Sirahova 5 – 17)

 

Umilna riječ umnožava prijatelje,

i jezik uljudan izaziva prijazne odgovore.

Neka su ti mnogi poznanici,

ali pouzdanik samo jedan od tisuću.

Ako želiš steći prijatelja, steci ga kušanjem,

i nemoj mu se prebrzo povjeravati

Jer netko je prijatelj samo kad to njemu odgovara,

i taj ne ostaje vjeran u dan nevolje.

A neki će se prijatelj prometnuti u neprijatelja

i tvoju sramotu iznijeti na vidjelo.

Gdjekoji je opet prijatelj za stolom,

ali ga nema u času nevolje.

Dok si sretan, on će ti biti kao ti sam sebi:

s ukućanima tvojim povjerljiv će biti;

a stigne li te zlo, okrenut će se protiv tebe,

i bježat će od tvog pogleda.

Odvoji se od svojih neprijatelja

i čuvaj se svojih prijatelja.

Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita;

i tko ga je našao, našao je blago.

Pravom prijatelju nema cijene,

niti se može izmjeriti njegova vrijednost.

Pravi je prijatelj lijek života,

nalaze ga oni što se Gospoda boje.

Tko se Gospoda boji, nalazi prave prijatelje,

jer kakav čovjek, takav mu i prijatelj.

Knjiga Sirahova 5 – 17

Dimni signali

Nakon jedne strašne oluje na moru neki je brodolomac doplovio do obale na dasci preostaloj od razbijene barke. Otočić bijaše tek nešto veći od šićušnog i pustog grebena. nevoljnik se počeo usrdno moliti Bogu da ga spasi i svakog je dana gledao neće li se pojaviti kakav brod, no sve bijaše uzalud.

Nastavi čitati

Tata, ne vidim te!

Jedna sretna obitelj živjela je u kući na rubu grada. Jedne je noći u kuhinji izbio požar. Dok se vatra rasplamsavala, roditelji i djeca istrčali su iz kuće. Iznenada su u paničnom strahu otkrili da nema najmlađeg člana obitelji, petogodišnjeg dječaka. On se, uplašen vatrom i zbunjen gustim dimom popeo na kat.

Nastavi čitati

Legenda o mami i bebi

Prema legendi, beba je prije rođenja upitala Boga:

– Kažu da me sutra šalješ na Zemlju. Ali kako ću se ja snaći tamo ovako bespomoćna?

– Odabrao sam jednog anđela za tebe. On će te čekati i brinut će se za tebe. Svakog će se dana smijati s tobom, dobivat ćeš njegovu ljubav svakog dana i bit ćeš sretno biće na zemlji. – odgovori Bog.

Nastavi čitati

Voliš li me doista?

Jednog dana probudio sam se rano ujutro kako bih promatrao izlazak sunca. Ah, ljepotu Božjeg stvaranja nemoguće je opisati. Dok sam gledao, veličao sam Boga za Njegovo divno djelo. Sjedio sam tamo i osjetio Božju prisutnost pored sebe.

On me upitao: ”Voliš li me?” Odgovorio sam: ”Naravno, Bože! Ti si moj Gospodin i Spasitelj!”

Nastavi čitati

SVETKOVINA PRESVETOG SRCA ISUSOVA

Presveto Srce Isusovo

Presveto Srce Isusovo

Svetkovina Presvetog Srca Isusova slavi se već nekoliko stoljeća, ali ga je tek 1859. godine papa Pio IX. uvrstio među blagdane koje slavi cijela Crkva. Prve pobožnosti Srcu Isusovu nalazimo kod srednjovjekovnih mistika, kao što su Julijana iz Norwicha, Francisca Rimska i sv. Bonaventura. U 16. stoljeću posebno su tu pobožnost njegovali isusovci i kartuzijanci.

Glavni poticaj za uvođenjem ove svetkovine bilo je ukazanje Srca Isusova sv. Mariji Margareti Alacoque, od 1673. do 1675. godine. Za vrijeme tijelovske osmine godine 1675. Isus joj je dao nalog za uvođenje tog blagdana, ali je tek osamdesetak godina kasnije papa Klement XIII. to dopustio s time da svaka zajednica mora imati odobrenje za slavlje blagdana. Pošto se brzo proširilo slavlje tog blagdana i skoro sve zajednice su imale dopuštenje za slavlje, papa Pio IX. ga je uvrstio među svetkovine koje se slave u cijeloj Crkvi. Presveto Srce Isusovo se slavi drugi petak poslije Tijelova.

Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova razmišljamo o Božjoj ljubavi koja nam je postala vidljiva u osobi Isusa Krista, po simbolu njegova srca. Srce je simbol ljubavi, pa je tako cijelo slavlje ove svetkovine u znaku ljubavi Boga prema nama, a Bog nam je to htio posvjedočiti u simbolu Isusova srca. O tome nam svjedoči apostol Ivan u svojoj Prvoj poslanici gdje veli: „U ovome se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. U ovome je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i posla Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše.“ (1 Iv 4,9-10)

Mi smo našim grijesima proboli Isusovo srce koje je puno ljubavi za sve nas pošto se odlučio žrtvovati za naše spasenje. Boga ljubavi i milosrđa, Isus nam je najviše objavio kroz svoje probodeno srce. Kad je jedan vojnik, kako čitamo u današnjem Evanđelju, nakon Isusove smrti probo njegov bok, odmah je potekla krv i voda. To su simboli dva najvažnija sakramenta: Euharistije i krštenja. Po njima se duša preporađa i hrani za vječni život.

Misna čitanja su na sljedećem linku:

Presveto Srce Isusovo

SAMO SE JAVLJAM

Svećenik je prolazio kroz crkvu usred dana. Odlučio se zaustaviti kod oltara i vidjeti tko se došao moliti. Upravo onda su se stražnja vrata otvorila. Jedan je čovjek  došao niz prolaz. Svećenik se namrštio s obzirom da je vidio da se čovjek nije brijao neko vrijeme. Njegova košulja je bila nekako otrcana i njegov kaput je bio pohaban. Čovjek je kleknuo, sagnuo je glavu, odmah se ustao i otišao.

Nastavi čitati