Savršeni brak

Savršeni muž je onaj koji ne očekuje savršenu ženu. I obratno.

Za duhovitoga turskog šaljivčinu, legendarnoga Nasrudin-hodžu, kažu da je jednom sjedio pred svojim dućanom, kad ga je posjetio prijatelj da mu priopći veliku novost. “Upravo se kanim ženiti, pa sam vrlo uzbuđen. A jesi li ti ikad pomislio da se oženiš?” upita Nasrudina, koji mu, nakon kratkog razmišljanja, odgovori: “Da, kako da ne! Kad sam bio mlad, čak sam to jako želio. I pošao sam na put potražiti savršenu ženu, sve tamo do Damaska. Tamo sam upoznao ženu, dražesnu, ljubaznu i jako duhovnu, ali nije poznavala svijet. Odustao sam i pošao dalje. U drugom sam gradu susreo ženu koja je bila i duhovna i svjetovna, i lijepa u svakom pogledu, ali nismo uspjeli porazgovarati. Na kraju sam dospio i do Kaira i nakon mnogog traganja našao sam savršenu ženu. Bila je duboko religiozna, dražesnog izgleda, a razumjela se dobro i u svjetovne stvari. Bio sam uvjeren da će to biti savršen brak.” Prijatelj znatiželjno upita: “Pa zašto se onda niste i vjenčali?” Nasrudin-hodža u svojem poznatom stilu odgovori: “Vidiš, prijatelju, ja sam našao savršenu ženu, ali je i ona tražila savršena muža.


Kada su pitali u jednom televizijskom razgovoru u Italiji poznatoga pravnika Francesca Carneluttija što je prevagnulo u njegovoj uspješnoj karijeri, bez razmišljanja je odgovorio: “Moja žena!” I kad je zapazio čuđenje sugovornika, dodao je: “Ona nije studirala pravo, ne brine se za moje poslove, ne traži niti daje pravne savjete. Ali mi ispunjava život svojom nazočnošću. Kao da predosjeća moje želje, pogađa moje raspoloženje, sluša moja jadanja, uvijek pronalazi odmjerenu riječ… Bez nje bih bio pravi siromah. S njom mi se čini da uspijevam u svakom pothvatu.

Ljubiti znači prihvatiti drugoga sa svim njegovim svijetom, s različitostima, s nedostacima, te savršeni brak nikada nije kopija nedozrelog sanjarenja. Savršeni muž je onaj koji ne očekuje savršenu ženu. I obratno.

Lj. A. Maračić

 

“Nije bilo nikoga da mu kaže kako je to nemoguće”

Dva su se mala prijatelja klizala po zaleđenom jezeru. Bijaše oblačan i hladan dan. Dječaci su bez straha uživali u klizanju. Led se iznenada prolomio i jedan od njih propade u vodu. Voda ne bijaše duboka, ali se led počeo stezati.

Drugi je dječak otrčao na obalu, dohvatio kamen i pojurio do unesrećenoga. Svom je snagom razbijao led i uhvativši prijatelja za ruku, izvukao ga iz vode.

Kad su stigli vatrogasci i shvatili što se dogodilo, začuđeno su pitali:
“Kako ti je to uspjelo? Kako si mogao tim malim kamenom i slabim rukama razbiti tako debeli led?”

Uto se oglasio neki starac:
“Ja znam kako je uspio!”

“Kako?” – upitali su ga vatrogasci.

Starac je odgovorio:
“Nije bilo nikoga da mu kaže kako je to nemoguće.”

Bruno Ferrero

 

Legenda o mami i bebi

Prema legendi, beba je prije rođenja upitala Boga:

– Kažu da me sutra šalješ na Zemlju. Ali kako ću se ja snaći tamo ovako bespomoćna?

– Odabrao sam jednog anđela za tebe. On će te čekati i brinut će se za tebe. Svakog će se dana smijati s tobom, dobivat ćeš njegovu ljubav svakog dana i bit ćeš sretno biće na zemlji. – odgovori Bog.

Nastavi čitati

Kako je Vrijeme spasilo Ljubav

Bio jednom jedan otok, na kojem su živjeli svi osjećaji i ljudske vrijednosti: Sreća, Tuga, Znanje i među ostalima i Ljubav. Jednog su dana shvatili da će njihov otok potonuti, te su pripremili svoje brodove kako bi ga napustili. Jedino je Ljubav željela ostati do posljednjeg trenutka. Kada je otok bio tren do potonuća Ljubav je odlučila potražiti pomoć.

Nastavi čitati

Sutra je sutra, novi dan. Neka je blagoslovljen Bog svaki dan!

Bio jednom jedan kralj, dobar i pravedan. Često je preodjeven obilazio svoje kraljevstvo da vidi kako živi njegov narod. Dođe jedne večeri do neke siromašne kolibe, pogleda kroz prozor i ugleda unutra nekog židova kako izriče blagoslov. Na stolu je bila skromna večera. Pokuca i zamoli za prijem. „Dobro došao“, reče židov, „ sjedni kraj mene, gdje ima za jednoga, bit će i za dvojicu“.

Nastavi čitati

Ljubav je domišljata – istinita priča

 

n_24406Bilo je to pred Božić 1945. godine. Vjetar kovitla rijetkim pahuljicama snijega što se lijepo vide na slabom svijetlu ulične svjetiljke. U kuhinju ulazi Krešo i jedva vuče golemu košaru.

– Gledaj, mama, što smo dobili! – uzbuđeno će, spuštajući košaru na pod.

Mama i nas petero buljimo u njega kao u priviđenje.

– Odakle ti to? – muca mama.

Nastavi čitati

Voliš li me doista?

Jednog dana probudio sam se rano ujutro kako bih promatrao izlazak sunca. Ah, ljepotu Božjeg stvaranja nemoguće je opisati. Dok sam gledao, veličao sam Boga za Njegovo divno djelo. Sjedio sam tamo i osjetio Božju prisutnost pored sebe.

On me upitao: ”Voliš li me?” Odgovorio sam: ”Naravno, Bože! Ti si moj Gospodin i Spasitelj!”

Nastavi čitati

SVETKOVINA PRESVETOG SRCA ISUSOVA

Presveto Srce Isusovo

Presveto Srce Isusovo

Svetkovina Presvetog Srca Isusova slavi se već nekoliko stoljeća, ali ga je tek 1859. godine papa Pio IX. uvrstio među blagdane koje slavi cijela Crkva. Prve pobožnosti Srcu Isusovu nalazimo kod srednjovjekovnih mistika, kao što su Julijana iz Norwicha, Francisca Rimska i sv. Bonaventura. U 16. stoljeću posebno su tu pobožnost njegovali isusovci i kartuzijanci.

Glavni poticaj za uvođenjem ove svetkovine bilo je ukazanje Srca Isusova sv. Mariji Margareti Alacoque, od 1673. do 1675. godine. Za vrijeme tijelovske osmine godine 1675. Isus joj je dao nalog za uvođenje tog blagdana, ali je tek osamdesetak godina kasnije papa Klement XIII. to dopustio s time da svaka zajednica mora imati odobrenje za slavlje blagdana. Pošto se brzo proširilo slavlje tog blagdana i skoro sve zajednice su imale dopuštenje za slavlje, papa Pio IX. ga je uvrstio među svetkovine koje se slave u cijeloj Crkvi. Presveto Srce Isusovo se slavi drugi petak poslije Tijelova.

Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova razmišljamo o Božjoj ljubavi koja nam je postala vidljiva u osobi Isusa Krista, po simbolu njegova srca. Srce je simbol ljubavi, pa je tako cijelo slavlje ove svetkovine u znaku ljubavi Boga prema nama, a Bog nam je to htio posvjedočiti u simbolu Isusova srca. O tome nam svjedoči apostol Ivan u svojoj Prvoj poslanici gdje veli: „U ovome se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. U ovome je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i posla Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše.“ (1 Iv 4,9-10)

Mi smo našim grijesima proboli Isusovo srce koje je puno ljubavi za sve nas pošto se odlučio žrtvovati za naše spasenje. Boga ljubavi i milosrđa, Isus nam je najviše objavio kroz svoje probodeno srce. Kad je jedan vojnik, kako čitamo u današnjem Evanđelju, nakon Isusove smrti probo njegov bok, odmah je potekla krv i voda. To su simboli dva najvažnija sakramenta: Euharistije i krštenja. Po njima se duša preporađa i hrani za vječni život.

Misna čitanja su na sljedećem linku:

Presveto Srce Isusovo