Ljubav i žrtva

Jednom kada sam bio tinejdžer, moj otac i ja stajali smo u redu za ulaznice u cirkus. Konačno je, nakon dugoga čekanja, ispred nas ostala samo jedna obitelj koja me se vrlo dojmila. Obitelj je brojala osmero djece; vjerojatno su svi bili mlađi od dvanaest godina. Bilo je očigledno da nisu bogati. Njihova odjeća nije bila skupocjena, ali je bila čista. Djeca su bila dobro odgojena; stajala su u parovima iza roditelja, držeći se za ruke. Uzbuđeno su brbljali o klaunovima, slonovima i drugim učesnicima cirkusa koje će tu večer vidjeti. Iz njihova ponašanja dalo se jasno naslutiti da nikada prije nisu bili u cirkusu. Ovo je trebao biti vrhunac njihovih mladih života. Otac i majka ponosno su stajali ispred njih. Mama je držala oca za ruku gledajući ga kao da govori: „Ti si moj vitez na bijelom konju”. On se smješkao i ponosno šepurio, gledajući je kao da odgovara: „Pa, naravno da jesam”. Prodavačica je upitala oca koliko ulaznica treba. Ponosno je odgovorio: „Dajte mi, molim Vas, osam dječjih i dvije ulaznice za odrasle.” Prodavačica je kazala cijenu. Čovjek nije imao dovoljno novca. Kako da se sada okrene i reče svojoj djeci da nema dovoljno novca za ulaznice?!

Primijetivši što se događa, moj je otac zavukao ruku u džep, izvukao novčanicu od dvadeset dolara i bacio je na pod. Ni mi nismo uopće bili bogati… Zatim se sagnuo, pokupio novčanicu, lupnuo muškarca po ramenu i rekao: „Oprostite, gospodine, ovo vam je ispalo iz džepa.” Čovjek je znao što se događa. Nije tražio milostinju, ali je itekako cijenio pomoć u očajnoj, srcu bolnoj i neugodnoj situaciji. Pogledao je moga oca u oči, uhvatio ga za ruke čvrsto stežući novčanicu od dvadeset dolara. Dok mu se suza kotrljala niz obraz, drhtavim je usnama odgovorio: „Hvala vam, hvala vam, gospodine. Ovo doista mnogo znači i meni i mojoj obitelji.” Moj otac i ja vratili smo se do auta i odvezli se kući. Te večeri nismo otišli u cirkus, ali ondje nismo bili uzalud.

Netko je trebao raditi da bi ti imao ono što imaš

Jedan mladić je otišao u veliku kompaniju da se prijavi za posao na važnoj poziciji.

Prošao je prvi intervju, ali je od njega zatraženo da se sastane sa direktorom radi konačnog intervjua. Direktor je pogledao njegov odličan rezime, a zatim ga je pitao:

– Jeste li primali školarinu za vrijeme školovanja? Momak je odgovorio: Ne.

– Je li vam vaš otac platio studije?

– Da. – Odgovorio je on.

– Gdje radi vaš otac?

– Moj otac je kovač.

Direktor je zamolio momka da mu pokaže ruke.

Mladić je pokazao par mekih i nježnih ruku.

– Jeste li ikada pomagali svojim roditeljima u poslu?

– Nikad, moji roditelji su samo željeli da učim i čitam knjige. Osim toga, moj otac je mnogo bolji u svom poslu nego ja.

Direktor je tada rekao:

– Imam jedan zahtjev za vas: Kada danas dođete kući, idite i operite ruke svog oca, a zatim ujutro ponovno dođite kod mene.

Mladić je imao osjećaj da ima velike šanse da dobije posao.

Kada se vratio kući, pitao je oca može li  oprati njegove ruke.

Otac se osjećao pomalo čudno, ali i sretno i dopustio je svome sinu da mu opere ruke.

Mladić je malo po malo prao očeve ruke. Bilo je to prvi put da je primijetio da su ruke njegovog oca naborane i pune ožiljaka. Neke modrice su bile toliko bolne da su njegove ruke zadrhtale kada bi ih dodirnuo.

Bilo je to prvi put da je mladić shvatio što znači kada par ruku radi svakog dana da bi mogao platiti za njegovo školovanje. Modrice na rukama njegovog oca su bile cijena za njegovo školovanje i njegovu budućnost.

Nakon što je oprao očeve ruke, mladić je u tišini počeo čistiti i sređivati očevu radionicu. Te noći, on i njegov otac su pričali do kasno.

Narednog jutra, momak je ponovo posjetio direktora.

Direktor je primijetio suze u očima mladića kada ga je upitao:

– Možete li mi reći što ste uradili i što ste naučili jučer kod kuće?

Momak je odgovorio:

– Oprao sam očeve ruke, a nakon toga sam mu očistio radionicu.

– Sada znam da bez pomoći roditelja ne bih postao ono što sam danas. Pomažući svom ocu, shvatio sam koliko je teško on radio zbog mene. Shvatio sam koliko je važno i vrijedno pomagati u obitelji.

Direktor je rekao:

– To je ono što tražim kod svojih radnika. Želim zaposliti nekoga tko zna cijeniti pomoć drugih i tko ne stavlja novac na prvo mjesto. Primljeni ste!

Dijete koje se mazi i pazi i kome se daje sve što poželi obično razvija takav mentalitet da misli da ima pravo na sve i uvijek sebe stavlja na prvo mjesto, ignorirajući napore svojih roditelja. Takav pristup ni na koji način ne pomaže djeci.

Možete vi pružiti svom djetetu velike i skupe stvari, ali pobrinite se da ono nauči i što znači ribati pod ili farbati zid.

Naučite ga da treba oprati suđe nakon obroka, ali ne zato što nemate novca da unajmite nekog tko će to uraditi umjesto njega, već  zato što treba shvatiti vrijednost rada.

Legenda o mami i bebi

Prema legendi, beba je prije rođenja upitala Boga:

– Kažu da me sutra šalješ na Zemlju. Ali kako ću se ja snaći tamo ovako bespomoćna?

– Odabrao sam jednog anđela za tebe. On će te čekati i brinut će se za tebe. Svakog će se dana smijati s tobom, dobivat ćeš njegovu ljubav svakog dana i bit ćeš sretno biće na zemlji. – odgovori Bog.

Nastavi čitati

TKO JE SIROMAŠAN?

Jednog dana otac je poveo svoga sina na izlet na selo da bi vidio kako na svijetu ima mnogo siromašnih ljudi. Njihova obitelj bila je vrlo bogata i dječak je mogao imati sve što poželi. Proveli su dan i noć na farmi gdje su živjeli vrlo siromašni seljaci. Kada su se vratili, otac je upitao sina:

– Kako ti se svidio izlet?

Nastavi čitati

KUTIJA SA POLJUBCIMA

Početak priče ide daleko u prošlost, kada je neki muškarac kaznio svoju petogodišnju kćerkicu, jer je izgubila neku vrlo dragocjenu stvar, a novaca je u onom vremenu bilo vrlo malo. Bio je Božić. Sljedećeg jutra je djevojčica donijela malu kutiju na poklon i rekla:

Nastavi čitati

OČEVA MUDROST

U zabitoj kineskoj provinciji živio je siromašni Kinez koji je cijeli život potrošio radeći najteže poslove, a da ništa do kraja nije stekao. Sve što je imao bio je sin jedinac kojeg je neizmjerno volio. Naučio ga je da čita i piše, uveo ga pomalo u kaligrafiju i to je bio sav kapital koji mu je ostavio kada je u dubokoj starosti umro.

Nastavi čitati