Prijateljstvo

“Umro neki čovjek i odjednom se našao na putu kroz predivnu šumu. Njegovu veselju nije bilo kraja kada je shvatio da mu uz njega hoda njegov vjerni prijatelj koji je umro davno prije. U društvu starog kućnog prijatelja čak mu se i smrt učinila sasvim prihvatljivom.

Hodali su tako, umorili se i ožednjeli. Došavši do prelijepog proplanka, naišli su na zlatna vrata na kojima je pisalo „Raj“. Čovjek zamoli čuvara na ulazu za malo vode. Čuvar mu ponudi da uđe u vrt, sav popločan zlatom i draguljima, ali mu kaže da je ulaz dvojici zabranjen i da prijatelj ne može ući pa ga ne može povesti sa sobom, čak ni da mu da gutljaj vode. Želi li ući u Raj, mora ga ostaviti pred ulazom. Čovjek odluči da Raj nije mjesto za njega. Svog prijatelja ne bi ostavio ni za sve blago i obilje koje nudi Raj. Nastavi on tako sa svojim prijateljem dalje i dođe do neuglednog, iako uredno održavanog vrta. Zamoli čuvara za vodu i ovaj mu da lončić i za prijatelja i kaže mu: „Slobodno uđite i povedite svog prijatelja, ima vode i za njega.“ Čovjek zbunjeno upita kakvo je to mjesto, a čuvar mu odgovori: „Ovo je Raj! Malo niže od nas oni iz Pakla lažno navode ljude da dođu k njima.“

„Zar vam ne smeta da se lažno predstavljaju kao Raj?“ pita čovjek čuvara. „Ni slučajno“, odgovara čuvar, „čak nam je drago da k nama ne dolaze oni koji bi zbog zlata i obilja ostavili svog najboljeg prijatelja pred vratima!“

Prijatelji su nam važni za osjećaj ispunjenosti i sreće u životu, no jednako su tako i izvor čestih izazova jer međuljudski odnosi imaju svoju dinamiku, svoje uspone i padove. Odnosi s drugim ljudima nužni su kako bismo zadovoljili jednu od osnovnih ljudskih potreba – potrebu za prihvačanjem. Na prijatelje želimo uvijek moći računati, ali neki ljudi samo traže i uzimaju ostavljajuci “zbog zlata i obilja svog najboljeg prijatelja pred vratima!“
Poučeni pričom zapitati nam se na koja bi smo vrata ušli?

Kako sačuvati prijatelja?

Trinaestogodišnji dječak hodao je s majkom po plaži. Iznenada je upita: “Mama, kako mogu sačuvati prijatelja kad mi se posreći da ga nađem?”

Majka se malko zamisli, zatim se sagne i zagrabi pregršt pijeska. Jednu ruku podiže uvis i počne snažno stiskati: pijesak je sipio između prstiju, i što je čvršće stiskala šaku, to više ga je nestajalo. Drugu je ruku, međutim, držala otvorenom: sav pijesak ostao je u njoj.

Dječak je to zadivljeno promatrao, a onda povikao: “Razumio sam!”

Bruno Ferrero


 

Prijateljstvo (Knjiga Sirahova 5 – 17)

 

Umilna riječ umnožava prijatelje,

i jezik uljudan izaziva prijazne odgovore.

Neka su ti mnogi poznanici,

ali pouzdanik samo jedan od tisuću.

Ako želiš steći prijatelja, steci ga kušanjem,

i nemoj mu se prebrzo povjeravati

Jer netko je prijatelj samo kad to njemu odgovara,

i taj ne ostaje vjeran u dan nevolje.

A neki će se prijatelj prometnuti u neprijatelja

i tvoju sramotu iznijeti na vidjelo.

Gdjekoji je opet prijatelj za stolom,

ali ga nema u času nevolje.

Dok si sretan, on će ti biti kao ti sam sebi:

s ukućanima tvojim povjerljiv će biti;

a stigne li te zlo, okrenut će se protiv tebe,

i bježat će od tvog pogleda.

Odvoji se od svojih neprijatelja

i čuvaj se svojih prijatelja.

Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita;

i tko ga je našao, našao je blago.

Pravom prijatelju nema cijene,

niti se može izmjeriti njegova vrijednost.

Pravi je prijatelj lijek života,

nalaze ga oni što se Gospoda boje.

Tko se Gospoda boji, nalazi prave prijatelje,

jer kakav čovjek, takav mu i prijatelj.

Knjiga Sirahova 5 – 17

“Nije bilo nikoga da mu kaže kako je to nemoguće”

Dva su se mala prijatelja klizala po zaleđenom jezeru. Bijaše oblačan i hladan dan. Dječaci su bez straha uživali u klizanju. Led se iznenada prolomio i jedan od njih propade u vodu. Voda ne bijaše duboka, ali se led počeo stezati.

Drugi je dječak otrčao na obalu, dohvatio kamen i pojurio do unesrećenoga. Svom je snagom razbijao led i uhvativši prijatelja za ruku, izvukao ga iz vode.

Kad su stigli vatrogasci i shvatili što se dogodilo, začuđeno su pitali:
“Kako ti je to uspjelo? Kako si mogao tim malim kamenom i slabim rukama razbiti tako debeli led?”

Uto se oglasio neki starac:
“Ja znam kako je uspio!”

“Kako?” – upitali su ga vatrogasci.

Starac je odgovorio:
“Nije bilo nikoga da mu kaže kako je to nemoguće.”

Bruno Ferrero

 

Život kao kula u pijesku

Rabin Harold Kushner gledao je djecu koja su na obali zidala kulu iz pijeska. Kada su završili zamišljenu kulu za koju su potrošili puno vremena i strpljenja, došao je val i u trenu je izravnao sa zemljom. Rabin je očekivao suze i bijes. Međutim, djeca su sjela, primila se za ruke i počela se smijati. Malo zatim, započela su graditi novu kulu.

Nasmiješio se i rekao: “Spoznao sam da su me naučila veoma važnu lekciju. Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku. Trajni su samo naši odnosi s ljudima. Prije ili kasnije doći će val i odnijeti ono što smo sagradili s tolikim trudom. Kada se to dogodi moći će se smijati samo oni koji će se imati s kime držati za ruke.”

Nepoznati autor