Vozač kamiona

Jedan vozač kamiona je poginuo u saobraćajnoj nesreći….

Neki klinac pita svog oca:
-“Tko je bio ovaj gospodin koji je poginuo?”
-“Ne znam, znam samo da je bio vozač kamiona.”
Klinac dođe bliže drugog čovjeka koji je stajao do jednog drugog kamiona, i sa suzama u očima pita njega:
-“Striko možete li mi reći šta znači vozač kamiona??(KAMIONDŽIJA)
I ovaj vozač kamiona sa drhtavim glasom mu odgovori:
-“VOZAČ KAMIONA je čovjek koji spava puno manje od drugih ljudi, koji ponekad trpi hladnoće i vručine, ne hrani se redovno, prolazi kroz oluje i kiše, nema odmora, Božića i Nove Godine i u najbitnije trenutke nije nikad kod kuće.. Ne gleda kako mu djeca rastu, ne može se pobrinuti o njima kad su bolesni. Dobija udarce i bude vrijeđan (GAZDE; ŠEFOVI i 90% NERAZUMNIH LJUDI), trpi i daje život za druge. Kad sjedne iza volana svog kamiona pretvara se u pravog vozača, bez da pomisli da može da se desi katastrofa, bez da misli kako prolaze nedjelje dok će se vratiti i dali će se živ i zdrav vratiti. To je samo mali dio od toga što je pravi vozač kamiona (PROFESIONALAC).”
U taj tren u ostatcima slupanog kamiona čuje se zvuk od telefona.
Ovaj vozač kamiona se odmakne od klinca i krene prema kamionu da uzme telefon.
Bila je to poruka i glasila je ovako:
-“Pozdrav tata, uzeo sam telefon od mame da ti napišem poruku i da te pozdravim za tvoj rođendan, ne čekam drugo osim da stigneš kući da ti dam moj dar za rođendan. Nisi mogao da ostaneš da razrežemo tortu zajedno kod kuće. Volim te tata, ti si super i očekujemo da što prije stigneš kući.”
Eto, to je život vozača kamiona.

MOLITVA VOJNIKA

Molitva pronađena u naprtnjači vojnika poginulog 1944. godine u bitci za Montecassino:

„Poslušaj me, Bože!

Meni su rekli da ti ne postojiš

i ja sam, glupan to vjerovao.

Ali neku večer, iz dubine kratera od bombe,

vidio sam tvoje nebo.

Istog časa postao sam svjestan

da su mi lagali.

Da sam se potrudio i dobro promotrio

stvari koje si ti stvorio,

bilo bi mi jasno

da ti mudraci nisu željeli reći bobu bob.

Čudno, zar je bilo potrebno

da dođem u ovaj pakao

kako bih našao vremena i promotrio ti lice!?

Ja te volim neodoljivo…

Eto, to sam ti želio reći.

Uskoro će započeti strašna bitka.

Što će se dogoditi?

Možda dođem k tebi još ove noći.

Do sada nismo bili dobri drugovi,

a ja se pitam, Bože moj,

hoćeš li me dočekati na svojim vratima.

Evo, rasplakao sam se!

Baš ja sad tu cmizdrim!

Ah, da sam te prije upoznao…

Idemo, moram u pokret!

Čudno li je to:

nakon što sam te upoznao, smrt me više ne plaši.

Doviđenja!“

ŽIVOT KAO VOŽNJA VLAKOM

Život je kao putovanje u vlaku. Ljudi ulaze i silaze. Prilikom nekih zaustavljanja mogu se dogoditi lijepa iznenađenja. Ljudi proživljavaju sretne trenutke, ali ima i nezgoda, nesreća, tuge.

Kad se rodimo i zakoračimo u vlak, susrećemo se sa ljudima za koje mislimo da će nas pratiti tokom čitavog našeg putovanja. Na primjer, naši roditelji…
Nastavi čitati

NEZABORAVNA VOŽNJA TAKSIJEM

Radio sam kao taksista prije dvadeset godina. Jednom, u sred noći, stigao sam na poziv u zgradu koja je skroz bila u mraku, osim jednog svijetla s prozora u prizemlju. Pod ovakvim okolnostima, mnogi taksisti bi zasvirali samo jednom ili dvaput, pričekali minutu i onda se odvezli. Ali ja sam vidio previše siromašnih ljudi koji su zavisili o taksijima kao njihovom jedinom prijevoznom sredstvu. Ako u zraku ne bih namirisao opasnost, uvijek bih otišao do vrata. Putnik bi mogao biti netko kome je potrebna moja pomoć, razmišljao sam. Pa sam otišao do vrata i pokucao.

Nastavi čitati

UTJEHA

Djevojčica se upravo vratila iz susjedstva gdje je jednoj ženi tragično preminula osmogodišnja djevojčica.
“Zašto si išla tamo?” upita je otac.
“Da utješim ženu!”
“A šta si ti tako malena mogla učiniti da je utješiš?”
“Sjela sam joj u krilo i s njom plakala!”

Nastavi čitati