Zašto ljudi viču?

Učitelj je jednoga dana postavio sljedeće pitanje:

„Zašto se ljudi ljute i viču?“

„Viču zato što izgube mir“, odgovori jedan od njih.

„Ali zašto viču na čovjeka koji je tu sasvim blizu?“ ponovno je upitao učitelj.

„Pa, viču zato što žele da ih drugi slušaju“, učenik će.

Nastavi čitati

Kakvo je tvoje srce?

Sanjao sam čudan san, kako stojim u dugoj koloni ljudi i svatko od nas u svojim rukama nosi svoje srce, da ga preda Gospodinu.

Bio sam iznenađen tom slikom, jer srca ljudi koje sam tu mogao vidjeti su se drastično razlikovala, ni jedno nije bilo isto. Neka su bila mala, a neka velika; neka hrapava, a neka sjajna; neka cijela, a neka nepotpuna; neka svijetla, a neka tamnija …

I tako, primijetim jednog starca koji je stajao do mene, i zagledam se u njegovo srce. Upitam ga: “Oprostite, zašto se vaše srce tako trese i nepravilno kuca, grči se. Zašto je tako puno ožiljaka i nedostaju mu djelići?”

Starac mi odgovori: “Vidiš mladiću, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam darovao ljubav – izvadio sam komadić svog srca i dao joj ga. Najčešće su i oni meni poklonili komadić svoga srca koji baš nije savršeno pristajao u prazno mjesto na mome srcu. Katkad sam poklonio dio srca, a da nisam dobio drugi zauzvrat. Tu su nastale velike praznine, udubljenja i ožiljci. Iako su otvorene praznine bolne, podsjećaju me na ljubav koju sam dijelio drugima. I za te ljude ja gajim nadu da će se jednog dana vratiti i ispuniti ih. No, pogledaj svoje srce, ono je svršeno, glatko i cijelo … ”

Zaista, gledajući u moje srce vidjeh da je cijelo, savršeno … Zatim, razumjeh da sam ga čuvao samo za sebe i da nikada nisam ni jedan jedini komadić htio dati drugome – razmijeniti ga s drugim srcem. Shvatih, da moja savršenost je tako postala moja nesavršenost, jer se nikada ne usudih razmijeniti svoje srce s drugima …

I tako ne razmišljajući mnogo, odlomih komadić sa svoga srca i stavih ga u starčevo srce, popunih mu prazninu. Srce je odmah počelo mirnije kucati i nekako se proljepšalo, a starac me pogleda i nasmiješi se, te i on otkine komad svoga srca i stavi ga u prazninu koja je nastala na mome srcu, a moje srce se odmah malo poveća, iako nije popunilo svu prazninu i ostala je tu neka pukotina.

Zatim smo ja i starac još mnogo toga pričali i pričali … No, kada ponovno pogledah na svoje srce, postah zabrinut zbog te pukotine, te nesavršenosti, koja je nastala mojim darivanjem …

Starac je uvidio moju uznemirenost i reče mi: “Dragi moj, ne brini ništa, sve te nedostatke na našim srcima će sam Gospodin ispuniti i iscijeliti, ono što Njega zanima jeste da vidi da mu mi donosimo srce koje smo upotrebljavali – srce koje je darivalo sebe drugima i primalo od drugih … To je za Njega najljepše srce, najveći dar. To znači da smo živjeli ispunjen život.“

 

SVETKOVINA PRESVETOG SRCA ISUSOVA

Presveto Srce Isusovo

Presveto Srce Isusovo

Svetkovina Presvetog Srca Isusova slavi se već nekoliko stoljeća, ali ga je tek 1859. godine papa Pio IX. uvrstio među blagdane koje slavi cijela Crkva. Prve pobožnosti Srcu Isusovu nalazimo kod srednjovjekovnih mistika, kao što su Julijana iz Norwicha, Francisca Rimska i sv. Bonaventura. U 16. stoljeću posebno su tu pobožnost njegovali isusovci i kartuzijanci.

Glavni poticaj za uvođenjem ove svetkovine bilo je ukazanje Srca Isusova sv. Mariji Margareti Alacoque, od 1673. do 1675. godine. Za vrijeme tijelovske osmine godine 1675. Isus joj je dao nalog za uvođenje tog blagdana, ali je tek osamdesetak godina kasnije papa Klement XIII. to dopustio s time da svaka zajednica mora imati odobrenje za slavlje blagdana. Pošto se brzo proširilo slavlje tog blagdana i skoro sve zajednice su imale dopuštenje za slavlje, papa Pio IX. ga je uvrstio među svetkovine koje se slave u cijeloj Crkvi. Presveto Srce Isusovo se slavi drugi petak poslije Tijelova.

Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova razmišljamo o Božjoj ljubavi koja nam je postala vidljiva u osobi Isusa Krista, po simbolu njegova srca. Srce je simbol ljubavi, pa je tako cijelo slavlje ove svetkovine u znaku ljubavi Boga prema nama, a Bog nam je to htio posvjedočiti u simbolu Isusova srca. O tome nam svjedoči apostol Ivan u svojoj Prvoj poslanici gdje veli: „U ovome se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. U ovome je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i posla Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše.“ (1 Iv 4,9-10)

Mi smo našim grijesima proboli Isusovo srce koje je puno ljubavi za sve nas pošto se odlučio žrtvovati za naše spasenje. Boga ljubavi i milosrđa, Isus nam je najviše objavio kroz svoje probodeno srce. Kad je jedan vojnik, kako čitamo u današnjem Evanđelju, nakon Isusove smrti probo njegov bok, odmah je potekla krv i voda. To su simboli dva najvažnija sakramenta: Euharistije i krštenja. Po njima se duša preporađa i hrani za vječni život.

Misna čitanja su na sljedećem linku:

Presveto Srce Isusovo