Mala riječ koja puno znači

Neki je mudrac živio sam u svojoj kućici na osami. Jedne je noći čitao knjigu kad, usred tišine, u kuću provali lopov s nožem u ruci…

Grubim je glasom zapovjedio starcu da se ne miče i počeo kopati po ladicama tražeći novac.

Starac je nastavio s čitanjem, a onda zastao i rekao: “Molim vas, nemojte praviti nered, kutija s novcem je u najdonjoj ladici, uzmite koliko vam treba.” Lopov je pokupio novac i udaljavajući se od stola spazio skupocjenu vazu.

“Ta mi je vaza jako draga, ali ako se i tebi svidjela, poklanjam ti je.” Vidjevši da u sobi nema ništa više što bi bilo vrijedno uzeti, lopov pođe prema izlazu. Mudrac ga pozove i reče mu: “Zaboravili ste važnu stvar; niste mi rekli hvala.” Noćni posjetilac, iznenađen tolikom ljubaznošću, zahvali i nestane u tami. Nekoliko dana kasnije, carske su straže pokucale na mudračeva vrata. Vodile su svezanoga lopova. “Ovoga smo lopova uhvatili i on nam je priznao da je ukrao vašu skupocjenu vazu. Ako je to istina, odmah ćemo ga pogubiti, kako nam nalaže zakon.

“Naravno, vaza mi je dobro poznata, ali ovaj čovjek je nije ukrao. Bio je kod mene prije nekoliko dana i dobro se sjećam da sam mu uz nešto novaca poklonio i tu skupocjenu vazu. Na kraju mi je uljudno zahvalio.” Stražari su bili zbunjeni, ali čovjeka su ipak oslobodili. On je starcu od srca zahvalio i rekao da nikada neće zaboraviti malu riječ “hvala” koja mu je spasila život.

Pokušaj danas reći hvala svima koji ti učine neko dobro. Vidjet ćeš mnoštvo čudesnih osmijeha.

Bruno Ferrero

Kakvo je tvoje srce?

Sanjao sam čudan san, kako stojim u dugoj koloni ljudi i svatko od nas u svojim rukama nosi svoje srce, da ga preda Gospodinu.

Bio sam iznenađen tom slikom, jer srca ljudi koje sam tu mogao vidjeti su se drastično razlikovala, ni jedno nije bilo isto. Neka su bila mala, a neka velika; neka hrapava, a neka sjajna; neka cijela, a neka nepotpuna; neka svijetla, a neka tamnija …

I tako, primijetim jednog starca koji je stajao do mene, i zagledam se u njegovo srce. Upitam ga: “Oprostite, zašto se vaše srce tako trese i nepravilno kuca, grči se. Zašto je tako puno ožiljaka i nedostaju mu djelići?”

Starac mi odgovori: “Vidiš mladiću, svaki ožiljak predstavlja osobu kojoj sam darovao ljubav – izvadio sam komadić svog srca i dao joj ga. Najčešće su i oni meni poklonili komadić svoga srca koji baš nije savršeno pristajao u prazno mjesto na mome srcu. Katkad sam poklonio dio srca, a da nisam dobio drugi zauzvrat. Tu su nastale velike praznine, udubljenja i ožiljci. Iako su otvorene praznine bolne, podsjećaju me na ljubav koju sam dijelio drugima. I za te ljude ja gajim nadu da će se jednog dana vratiti i ispuniti ih. No, pogledaj svoje srce, ono je svršeno, glatko i cijelo … ”

Zaista, gledajući u moje srce vidjeh da je cijelo, savršeno … Zatim, razumjeh da sam ga čuvao samo za sebe i da nikada nisam ni jedan jedini komadić htio dati drugome – razmijeniti ga s drugim srcem. Shvatih, da moja savršenost je tako postala moja nesavršenost, jer se nikada ne usudih razmijeniti svoje srce s drugima …

I tako ne razmišljajući mnogo, odlomih komadić sa svoga srca i stavih ga u starčevo srce, popunih mu prazninu. Srce je odmah počelo mirnije kucati i nekako se proljepšalo, a starac me pogleda i nasmiješi se, te i on otkine komad svoga srca i stavi ga u prazninu koja je nastala na mome srcu, a moje srce se odmah malo poveća, iako nije popunilo svu prazninu i ostala je tu neka pukotina.

Zatim smo ja i starac još mnogo toga pričali i pričali … No, kada ponovno pogledah na svoje srce, postah zabrinut zbog te pukotine, te nesavršenosti, koja je nastala mojim darivanjem …

Starac je uvidio moju uznemirenost i reče mi: “Dragi moj, ne brini ništa, sve te nedostatke na našim srcima će sam Gospodin ispuniti i iscijeliti, ono što Njega zanima jeste da vidi da mu mi donosimo srce koje smo upotrebljavali – srce koje je darivalo sebe drugima i primalo od drugih … To je za Njega najljepše srce, najveći dar. To znači da smo živjeli ispunjen život.“

 

SAMO SE JAVLJAM

Svećenik je prolazio kroz crkvu usred dana. Odlučio se zaustaviti kod oltara i vidjeti tko se došao moliti. Upravo onda su se stražnja vrata otvorila. Jedan je čovjek  došao niz prolaz. Svećenik se namrštio s obzirom da je vidio da se čovjek nije brijao neko vrijeme. Njegova košulja je bila nekako otrcana i njegov kaput je bio pohaban. Čovjek je kleknuo, sagnuo je glavu, odmah se ustao i otišao.

Nastavi čitati

JE LI TI TAJ KAMEN POTREBAN?

Pitao je učenik učitelja: „Tako si mudar, uvijek dobro raspoložen, nikada se ne ljutiš. Pomozi mi da i ja postanem takav.“

Učitelj je pristao i zamolio učenika da donese krumpir i jednu prozirnu vreću. „Kada se na nekoga naljutiš i sakriješ svoju uvrijeđenost“ – reče učitelj – „uzmi jedan krumpir pa s jedne njegove strane napiši svoje ime, a s druge ime čovjeka sa kojim si se posvađao, a onda stavi krumpir u vreću.“

Nastavi čitati

PRAVA LJUBAV NIKAD NE UMIRE

Na kraju jednog polja stajaše Ljubav i Samoća i promatraše mladi zaljubljeni par. Samoća reče Ljubavi:
– Kladim se, da ću ih rastaviti.
Ljubav uzvrati:
– Sačekaj samo malo! Daj mi šansu da provjerim samo jednu stvar kod njih, a poslije toga možeš da odeš kod njih koliko god hoćeš puta.

Samoća se složi sa tim. A Ljubav se približi zaljubljenima, dodirnu ih, pogleda ih u oči i spazi u njima sjaj.

Nastavi čitati

ISKRENA LJUBAV

Uobičajeni radni dan u ordinaciji, oko 08:30, kada je stariji gospodin, oko 80 godina, ušao u čekaonicuu. Imao je ranu na palcu koju je trebalo pregledati. Odmah je rekao da je u žurbi jer ima sastanak u 9 sati. Zamolio sam ga da sjedne i pričeka znajući da će proći možda i više od sat vremena prije nego što će ga netko pregledati. Stalno je pogledavao na sat.

Nastavi čitati

STARAC I DRVENA ZDJELA

Krhki je starac otišao živjeti sa svojim sinom, snahom i četverogodišnjim unukom. Starčeve su ruke drhtale, vid mu je bio zamućen, a korak mu je posrtao. Obitelj je blagovala zajedno za stolom. No staračke drhtave ruke i gubitak vida bile su razlogom poteškoća za vrijeme jela… Zrna graška padala su sa žlice na pod. Kad bi uzeo čašu, mlijeko bi se prolilo po stolnjaku. Taj je nered ljutio sina i snahu. “Moramo nešto učiniti s ocem”, rekao je sin. Dosta mi je ovog prolijevanja mlijeka, bučnog jedenja i hrane po podu.” Stoga su muž i žena postavili mali stol u kutu. Tu je djed jeo sam dok je ostatak obitelji uživao u večeri.  Nastavi čitati